Hello Durmitor [dio prvi]!

Durmitor je planina i nacionalni park u Crnoj Gori. Smatra se da ime Durmitor potiče od keltskih riječi koje znače “planina puna vode”. Nalazi se na oko 150 km od Sarajeva.

Inače da je u napr Sloveniji, rekli da nam je daleko i da je prelijepo i imali opravdavanje za ne odlazak.
Koji je vaš izgovor?

Dakle, krenuo je Soki. Long Rider (i u ovom slučaju Lone Rider) na put ka Durmitoru. Kao rutu unaprijed je izabrao put od Istočnog Sarajeva preko Sokoca i pauze u Rogatici pa potom preko Goražda i hop u Čajnice. Ne baš najboljim, ali vrlo zanimljivim putem nastavio je napredovati ka državnoj granici između BiH i Crne Gore. Put uzak, tu i tamo sretao po koje ljudsko biće i po kog odbjeglog konja iz krda i naravno par drvoprerađivača* koji su svojim mahanjem upozoravali na sve lošiji nadolazeći put. Očito i pitajući se, šta ovaj radi i zašto narušava ovaj mir!?

No dobro, granični prelaz, ne zainteresovani carinici i sa druge strane drugari. Nih 8 na 4 motora. Italijani neki, svi jašu BMW 1200GS koji se blago razlikuju u semi boja ili kodini proizvodnje. Oni izlaze iz CG, pozdravljaju našeg Rajdera i odlaze. Carinik se malo češka po glavi, gleda pasoš, nije mu jasno zašto neko sam kreće na put, ali pušta da se prođe bez problema.

Put se nastavlja kroz crnogorska sela sa blago boljom asfaltnom podlogom i polako preko Pljevlja vodi prema Đurđevića Tari.

Kako se put lagano spušta prema popularnom i nadasve prelijepom mostu koji na 110 m godinama stoji iznad rijeke i kanjona tako prizori piataju ljepsi, a čula se izoštravaju na nivo koji samo biće iapod kacige može imati.

Soki, staje hvata naravno više od jedne fotke i pokušava da pravi vlog.

Obilazak mosta izaziva strahopištovanje prema njemu, kamenoj grdosiji koja spaja dvije obale ali i prema arhitekti i radnicima.

Tu sreće prijatelja iz MK Lavovi iz Kotora. Nakon ugodnog razgovora nastavlja potragu za konakom, ali saznaje da obliznji bungalovi i nisu bas udobni pa odlučuje poći dalje. Dalje ka Žabljaku.

Žabljak, gradić na ~1500mnv čiji se stanovnici već uveliko pripremaju za zimski period. Dim se puši iz krovova, a kako i ne bi kada se tu i tamo vide ostati od prerano palog prvog snijega. Nakom cavrljanja sa curom iz Turističke organizacije, Soki odlazi spiti u kucu bivšeg UDBaša i DSovca.

 

Čiča koji živi tu jos od 89 kada je izašao u penzinu, pruža skroman ali sasvim ugodan smještaj za 15€ i koji guc Romanijske rakije. Ugodan gospodin reklo bi se…

You must be logged in to post a comment.